Biće
i gore viruj,
Učas
nan nestade lita i eto zime,
udari
led još zamalo i snig će past
ja
san ti jednako jadan ko lani
bez
posla, para, ostala mi samo čast.
A
eto pitan se koga će mi đavla i ona
kad
od nje kruva nema
ko
ni para za račune platit
i
još se jadost veća sprema.
Ajde
Imoćani i drugi, uzdignite glave
uprite
prston u Jude zemlje naše
zar
zato smo gubili glave
da
nan izrodi govore što in paše.
I
sadan triba opet ko i 20-tak prije
nedat
in, da se banda poštenu čoviku smije
otrat
ih triba k njiovin bankarskin gazdan
eto
in tamo pa nek uživaju vazdan.
Uzet
in sve da makar malo vratimo svoga
i
nek ih đava vije i po svitu gonja
prokleto
nek in je izdajničko sime
dabogda
in se zatro i rod i ime.
Ima
li goreg nego naroda pokrasti svoga
priton
se smijat dok ih se pita di je lova
al
oni znadu da ih štite ovi sad na vlasti
ope
će oni izminit se jedni uzjašit a drugi pasti.
Pa
ispočetka pričat nan bajku o lipon našon
i
sve iznova ko pravi lupeži obetavat
dosta
je više pa da i jesmo ludi,
zoven
te Hrvatsko daj se konačno probudi.
zato
ne zamišljaj lip kraj ove pisme....
Nema komentara:
Objavi komentar