Eto me domalo...
Žeđan za tobon mili dome
ditinjstvo me moje tebi zove
i misli na te krepost mi dadu
oči te vide u daljini, svaku ti
vacadu znadu.
Lipa li si moja kamena grudo
krasi te vrisak,drin,sikavica
drača
sirota si sa svin bogatstvon
svita
momu oku i srcu ti si
najlipša palača.
Pitan te ima li svita u nas doli i jeli ti ovdan zapa velik
snig,
more li ti se priko poda uzać uz
naš brig.
Peče li rakiju kogod i suši li se išta mesa
ima li pečenice za žerave i
duvana zamotat iz kesa.
Eto domalo doću te obać uz
komin s tobon sisti,
naće se siguro kap iz bukare
i štogod za izisti.
Čuvaj mi dok me nema,
ditinjstva moga snove
eto me me domalo doću,
obećajen ti, potlen godine nove!!
Nema komentara:
Objavi komentar