Mojoj majci.

Prepoznat ću trag....

Ispratio sam posljednji trag svojeg djetinjstva,
odlaskom moje majke, na put, gore k anđelima,
i sad kao da jedan dio mene nedostaje,
pa djelić taj, bića mog u tom tragu nestaje.

Ne govorim više sebi, da sam i ja još dijete,
jer nitko za me, više ne može reći da sam sin,
naoko ništa se promjenilo nije,

a kroz bol srca moga, vrišteći strah se krije.

Nekako osjećam spokoj u tmini rane noći,
opraštajuć se s vjerom, da i sam ću tamo jednom poći,
od ovog, na posve drugačijem majko mjestu,
prepoznat ću put, prateći trag koji mi ostavljaš niz tu cestu.

Zbogom...